Nadležnosti EU-a
Nadležnosti Unije utvrđene su u Ugovorima EU-a (članci 2. – 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije — UFEU).
Isključiva nadležnost | Podijeljena nadležnost | Nadležnost za podupiranje, koordiniranje i dopunjivanje djelovanja država članica | Nadležnost za donošenje mjera na temelju kojih države članice moraju uskladiti politike | |||
|
|
Pravno obvezujući akti EU-a u tim područjima ne mogu podrazumijevati usklađivanje nacionalnih zakona ili propisa. |
Ugovorom o Europskoj uniji EU-u se daje nadležnost i za utvrđivanje i provedbu zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući postupno oblikovanje zajedničke obrambene politike.
Napomena: U većini područja politike u kojima EU može djelovati Komisija ima ovlasti podnijeti prijedlog pravnog akta. No u nekima od njih, kao što je zajednička vanjska i sigurnosna politika, Komisija nema te ovlasti.
Nadležnosti EU-a dijele se u tri kategorije:
- EU ima isključivu nadležnost (članak 3. UFEU-a) (djelovati može samo EU)
- nadležnosti se dijele između EU-a i država članica (članak 4. UFEU-a) (države članice mogu djelovati samo ako je EU odlučio da neće djelovati)
- EU ima nadležnost za podupiranje, koordiniranje i dopunjivanje djelovanja država članica (članak 6. UFEU-a) — u tim područjima EU ne može donositi pravno obvezujuće akte kojima se zahtijeva da države članice usklade svoje zakone i propise.
„Podijeljena nadležnost” znači da Unija i njezine države članice mogu donijeti pravno obvezujuće akte u predmetnom području.
No države članice to mogu činiti samo kada EU nije izvršila svoju nadležnost ili je to izrijekom prestala činiti.
Ne — pravno obvezujućim aktima Unije koji se odnose na ta područja ne obvezuje se usklađivanje nacionalnih zakona i propisa.
Ovlasti Europske komisije da predloži pravni akt Unije
Pravni akti EU-a zakonodavni su ili nezakonodavni akti koje donose institucije EU-a.
Institucije EU-a mogu donijeti pet vrsta akata.
Pravno obvezujući akti
- uredbe
- direktive
- odluke
Neobvezujući akti
- preporuke
- mišljenja
Za više informacija vidi članak 288. UFEU-a.
U zakonodavnom postupku EU-a Komisija predlaže pravni akt Unije. Kako bi akt postao propis, mora ga donijeti zakonodavac. U većini slučajeva zakonodavac su Europski parlament i Vijeće. U nekim je slučajevima zakonodavac samo jedan od njih.
Građanskom inicijativom Komisija se poziva na predlaganje pravnog akta. Ako Komisija odluči iznijeti prijedlog, morat će ga donijeti zakonodavac kako bi postao propis.
Za više informacija o postupku odlučivanja u EU-u vidi Kako EU odlučuje.
Ne — naprimjer, EU ima nadležnost za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, ali Komisija u tom području nema ovlasti predlaganja pravnog akta.
- U svim slučajevima kada se pravni akt EU-a donosi redovnim ili posebnim zakonodavnim postupkom, osim ako je Ugovorima drugačije predviđeno
I
- u svim slučajevima kada je u Ugovorima izričito navedeno da je Komisija nadležna za predlaganje pravnog akta.
To je standardni postupak donošenja odluka za većinu područja politike EU-a.
Poznat je i pod nazivom „suodlučivanje” jer u donošenju uredbi, direktiva i odluka zajednički sudjeluju Europski parlament i Vijeće (vidi članak 294. UFEU-a). Zakonodavni akt nikad ne može donijeti jedna institucija (Europski parlament ili Vijeće).
Komisija je nadležna za podnošenje prijedloga zakonodavnog akta Europskom parlamentu i Vijeću.
Posebni zakonodavni postupci primjenjuju se u posebnim slučajevima navedenima u Ugovorima, kada uredbu, direktivu ili odluku donosi Europski parlament uz sudjelovanje Vijeća ili Vijeće uz sudjelovanje Europskog parlamenta (članak 289. stavak 2. UFEU-a).
Posebni zakonodavni postupci razlikuju se ovisno o predmetu.
Komisija je nadležna za podnošenje prijedloga zakonodavnog akta zakonodavcu (Parlament/Vijeće), osim ako je Ugovorima drugačije predviđeno.
Da – postupak njihova donošenja u Ugovorima je utvrđen na temelju pojedinačnog slučaja.
Ti se akti donose na temelju prijedloga Komisije samo ako je tako predviđeno Ugovorima.
Prethodno navedeni tekst namijenjen je potencijalnim organizatorima građanske inicijative. Tekst nije pravno obvezujući za Europsku komisiju. Nije mu namjera biti iscrpan i ne pruža službeno tumačenje teksta Ugovorâ.
